Svjedočili smo mnogim zanimljivim i kvalitetnim utakmica u sklopu prvoga kola grupne faze EP, no sraz između Belgije i Italije je zasigurno zbog imena i kadra najintrigantnija utakmica do sada na EP.
Italija je na kraju odnijela sva tri boda rezltatom 2:0.
KOMENTAR NA UTAKMICU:
Utakmica je povlačila brojna pitanja prije samoga odigravanja. Ovo je bio prvi test za zlatnu belgijsku reprezentaciju na EP. Prošlo SP ostavili su solidan dojama, no iako se i sada radi o relativno mladoj ekipi, većina igrača je na vrhuncu te je ova utakmica povlačila pitanje koliko su ozbiljan kandidat za otići do kraja.
S druge strane našla se Italija predvođena Conteom, bez suviše igrača top klase i ovo je bio i za njih test može li ovakva Italija konkurirati protiv najjačih ekipa. Po tko zna koji put pokazalo se da mogu.
Belgija je na EP došla s oslabljenom zadnjom linijom te je i to bilo jedno od zanimljivih pitanja. Belgija unatoč strahovito talentiranoj generaciji vuče brojne probleme na bekovskim pozicijama, pa tako nakon posljednjih otpadanja igrača zadnje linije bilo je zanimljivo pitanje u vezi obrane i bekovskih solucija.
Belgija je u utakmicu krenula u svojoj tipičnoj formaciji 4-2-3-1, ali Wilmots je u startu iznenadio brojnim taktičkim odlukama.
No krenimo redom. Prvo što bode u oči je Fellaini na poziciji napadačkoga veznoga. Radi se o solidome igraču, no imaju puno boljih igrača za tu poziciju koja bi trebala donijeti završne opcije u napadu. Druga stvar je pozicija De Bruynea koji je igrao desno krilo. De Bruyne se najbolje snalazi u centrali kada dobiva priliku za puno veću slobodu kretanja i kada je puno uključeniji u izgradnji napada. Radi se o igraču koji igra odlično s obje noge, odličnoga udarca i vrhunskoga završnoga proigravanja.
Ulaskom u zonu gdje se osjeća najugodnije on bi ostavio praznu stranu. Drugo krilo im je možda i najbolji igrač, izuzetno neugodan no i on se voli uključiti u igru te preferira izbačaje prema centrali. Ovo većini ekipa nije problem što krila vole ući u centralu no zbog drugih odabira igrača ovo je veliki problem.
Bekove igruju Veronghen i Ciman. Oba nisu motorični, nemaju strahovitu moć ponavljanja te su ofenzivno jako loši. U napadima se Vertonghen priključivao, a Cimanovi prelasci centra su bili na poluvremenu i pri odlasku na klupu. U obrani se vezao uz stopere bez pomišljanja sudjelovanja u napadu. Ovakvim pristupom izbornik Belgije oskatio si je velik dio arsenala, učinio ekipu izuzetno jalovom i u prvom dijelu negledljivom. Ulaskom De Bruynea u sredinu cijeli bok je ostajao prazan gdje nijedan igrač Belgije ne bi opreirao, bio bi to prevelik debalans strana te onemogućavanje smislene igre.
Dirigent u igri Belgije je zasigurno WItsel koji je zadužen za izgradnju napada, ali voli ostajati izvan zone te diktirati igrom, Fellaini nije za to, De Bruyneu nije dao adekvatnu poziciju te uu završnici nisu imali smislenih mehanizama kako iskoristiti ogroman potencijal.
S druge strane Italija je igrala u 3-5-2 ovakav sustav im je dao brojne prednosti preko bokova jer su u napadu vrlo lako imali širinu, a u obrani njihova zatvaranja bokova bekovi Belgije nisu suviše iskušali. Pelle najistureniji igrač odnosno sidraš na kojega se izbijaju lopte kada nemaju drugoga mehanizma. Uz njega načelno u napadu je igrao Eder koji je imao značajno veči radijus kretanja te se spuštao prema vezi.
Bokovi Darmian i Candreva u napadu bi se pozicionirali visoko i široko. Te ukoliko bi belgijski bekovi bili usko oni bi bili odlična opcija za dodavanje i dolazak u opasnu zonu, ukoliko bi tromi bekovi stali blizu njih ostao bi veliki prostor između beka i pripadajućega stopera gdje bi napadali Giaccherinni i Parolo, s opetovanim naglaskom kako se radi o tromim bekovima koji poprilično teško drže taj balans.
U obrani je ključ zasigurno Bonucci koji izuzev što je odličan u obrambenoj fazi ima odlična okomita rješenja te je jedna od najboljih talijanskih playmakerskih solucija. Bonucci je poznat po prizemnim dodavanjima gdje izbacuje čitave linije protivničkih igrača te po dugim loptama koje su upoznali Belgijci koje pak preskaču cijelu ekipu.
Na slici je prikazano upravo spuštanje Edera te dizanje vezih praktičnu u razinu napadača. Belgija je ovdje puno gluposti uradila, prva je što Lukaku markira dodavanje prema Chielliniju tu je izbornik debelo njegovi povlačenjem u zonu učinio grešku posebice s obzirom da Talijani imaju Bonucci za kojega je trebao vezati Lukakua.
Druga stvar je što je do treutka prije Lukaku bio 15m unutar svoje polovice odnoso u zoni. Belgijci su dosta visoko podignuli obranu no i dosta glupo. Evo da objasnim zašto smatram ovakvo branjenje glupim, obrana se diže da se zaguši protivnička igra te smanji efektivni prostor igre. No ima jedan problem, naime najradikalnije smanjenje prostora je da se svi poredaju u liniju što bi bilo nemoguće čuvati. E upravo svojstva linije poprima ekipa ukoliko digne obranu, a protivnik ima igrača bez ikakvoga pritiska koji stigne popiti kavu, a s loptom 30m dugom izbacuje ih sve, još gluplja je činjenica da je to osoba koja je poznata po vrhunskim proigravanjima s obzirom na poziciju.
Vidimo postavku Talijana. Imaju romb u vidu Barzagli-Bonucci- Chiellini- De Rossi koje je protiv ovakave pasivne obrane u stanju kontrolirati posjed bez problema. U žutoj zoni nema talijanskih igrača, Talijani su odličili napasti zadnju liniju te bez igre dugom loptom te nadtrčavanjem doći do izgledne pozicije. Ovo je jedan naivan model kojim je Conte pokazao kako efektivno kazniti obranu koja se diže visoko, a pasivna je.
Ovdje sam nastojao istaknuti gdje je sumjerene vidno polje igrača prije dodavanja. Jedini igrač koji je uočio opasnost od Giaccherini je Alderweireld. On je jedini radio korekciju, al zbog pozicioniranja Edera nije oklijevao je s tom korekicijom. Ciman je "predosjetio" asistenciju te je bio gledao prijenos gola uživo.
Evo sinoćnjega junaka, Ime mu je "Casper", prezime Ciman. Postavka Belgije izgleda krajnje duhovito jer nekoriste skoro polovicu terenea, ulaskom De Bruynea u centralu po desnoj strani se prestao igrati nogomet.
Lukaku igra centralnu ulogu pa sam i njega na ovoj slici križao jer on sigurno neće dati širinu. Belgija je prva reprezentacija koja je pokušala patentirati ovakvu geometruju nogometa, vjerojatno je u samim početcima bilo svi za loptom, ali u modernom nogometu ovo je endemski geometrijski raspored.
Dakle pola širine doslovno ovdje koriste.
Bitno je naglasiti da su Talijani motorički puno sporija ekipa, pa je ovaj sistem time više sulud jer se radi o odličnim defanzivcima koji kada uspiju smanjiti efektivni prostor su vrhunski. A kada mu idete a ruku pa igrate na lijevoj polovici polovice terena onda djeluju kao najbolji na svijetu.
U ovoj minuti sam se pitao zašto ako Ciman nezna igrat napad ili šta već ne uvede krilo jer ovim neće zabit do sutra. Moje želje su se uslišile no u malo drukčijoj izvedbi u 75. minuti kada izlazi opjevani Ciman, a ulazi Carrasco. Prije toga ulaskom Mertensa umjesto Nainggolana te spuštanjem Fellainija a Nainggolanovu poziciju Belgija je postala potentnija jer je imala tri zvrkasta igrača. Ulaskom Carrasca Belgija je postala ofenzivno opasna, defanziva se je bila sigurno narušena zbog profila igrača no i zbog igranja na sve ili ništa što je na kraju i presudilo za drugi gol.
No tih 15ak minuta Belgija je počeal imati protok lopte, nisu morali samo siliti kao u prijašnjemu dijelu. Naime cijelu utakmicu zbog suženosti silili su rješenja na malome prostoru gdje su pokušavali čisto na individualnu glasu ugroziti gol. Protiv slabijih i mekanijih ekipa to bi možda uspjelo no protiv Italije teško.
Kada su dobili potrebnu širinu izlaskom Cimana te prelaskom u divlji 3-2-3-2 koji nikada nije bio ova brojka no za opisati ga brojkom je teško. Bile su zadnje minute, širinu su dobivali preko krila gdje je na desnoj strani dosadašnji propuh zauzeo Carrasco. Ovo je bila jako fluidna belgijska formacija gdje je Fellaini započinjao napad na zadnjem veznome, a završnicu dočekivao tradicionalno na skoku. Veznjaci bi ulazili u napad pa se izvlačili, dosta dobro je funkcionirao taj kaos u napadu te je lako mogao rezultirati golom, no nakon ovakve predstave nisu ga jednosvno ni zaslužili.
ZAKLJUČAK
Belgijski izbornik nakon utakmice treba se zapitati ozbiljno šta radi i kuda vodi jedu od najtalentiranijih ekipa na EP. Nemaju mehanizme kroz koje bi iskazali svoj talent, već talentom nasilno pokušavaju naći mehanizme te sile igru bez suviše smislenosti.
Izbor bekova mu se pokazao od 1 do 5 kao -10 jer u napadu doprinos je bio mizeran, a u obrani nije također nije bilo bajno. Pokraj hvaljenoga Cimana osobno bih se razmišljao o igri s krilom umjesto beka jer ovo korištenje Cimana je igra s igračem manje. Gore ne može, a nastaviti lupati glavom u zid nije rješenje.
Conte je s druge strane pokazao da je Italija sposobna za velike stvari, da se radi o defanzivno izuzetno stabilnoj ekipi te da imaju visok nivo taktičke odgovornosti.
Izbor bekova mu se pokazao od 1 do 5 kao -10 jer u napadu doprinos je bio mizeran, a u obrani nije također nije bilo bajno. Pokraj hvaljenoga Cimana osobno bih se razmišljao o igri s krilom umjesto beka jer ovo korištenje Cimana je igra s igračem manje. Gore ne može, a nastaviti lupati glavom u zid nije rješenje.
Conte je s druge strane pokazao da je Italija sposobna za velike stvari, da se radi o defanzivno izuzetno stabilnoj ekipi te da imaju visok nivo taktičke odgovornosti.
Piše: R.Ć.
Nema komentara:
Objavi komentar