ANALIZA: Belgija - Irska

Nakon poraza u prvome kolu grupne faze Belgija je uvjeljivim rezultatom savladala Irsku te se vratila na pravi put s rezultatske strane.



Izbornik Marc Wilmots je nakon loše partije protiv Talijana unijeo par promjena u ekipu. Zaigrali su u svojih standardnih 4-2-3-1 umjesto opjevano lošega Cimana (v Italija) na poziciji desnoga beka pronašao se Meunier. Umjesto Nainggolana na poziciji zadnjega veznoga zaigrao je Dembele, a umjesto Fellainija poziciju napadačkoga veznoga zauzeo je De Bruyne, a na krilu se od pronašao Carrasco.

S druge strane Irska se našla u formaciji 4-4-1q-1 gdje je prvotni cilj formacije bio zatvaranje prilaza Randolphu te pokušaji kontri preko hitroga Longa.

Irska je većinu utakmice provela u ovome žutome prostor. Tu su koristili 9, a u napadu je ostajao Long.
S druge strane Belgija je od početka visoko podignula bekove, te uz pomoć njih te dvojca zadnjih veznih Witsel-Demebele kontrolirala posjed. Belgija ovom postavkom izuzetno lako može kontrolirati prostor ni iz ove postavke nisu uspjeli suviše napraviti zbog problema pri cirkulaciji lopte oko ove žute zone.

Belgijski napadi bili su tromi de kruženjem oko te zone oni ne bi stvorili nikakav višeak, već bi samo došli na drugi bok. Zbog takvoga intenziteta ovim posjedom trošenje obrane nije preveliko jer se
stignu vrlo lako promjeriti.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------

Na ovoj slici možemo vidjeti napad Belgije protiv Italije te praznu desnu stranu. Izlaskom Cimana te ulaskom Meuniera Belgija je dobila puno na širini u napadu.


----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ovdje možemo iz još jednog kuta vidjeti kako izgleda belgijska ofenzivna postavka odnosno irska obrambena postavka.

Zbog sporoga protoka lopte Belgija bi pri dolasku na bok došla bez viška na obranu koja se kompletno pomjerila. U takvoj situaciji oni su tražili kroz igru 2v2 ili 3v2 na boku dolazak do pozicije za ubačaj.

Eden Hazard je imao slobodu kretanja pa je povremeno znao završiti na desnome boku te pripomoći Meunieru i Carrasco-u u kreiranju viška na boku te dolasku u poziciju za ubačaje.

Ovo je situaci neposredno prije prilike iz koje je došla najveća opasnost Belgije po Radolpha (udarac Hazarda). Irska drži jedan krajnje rigidan sustav obrane u  kojemu možemo zamjetiti da su u 25x15 metara te da se između njih nalazi samo jedan  jedini igrač Belgije. Ova obrana podsjeća u prvi mah na rimsku obrambenu formaciju kocke. U ovoj situaciji ukoliko već žele vezati bekove uz stopere, prednji bočni su trebali dati obrani širinu. No u ovoj situaciji su dopustili olaka dodavanje prema De Bruyneu te njegov nesmetan ubačaj te su bili umalo kažnjeni.

Na slici vidimo Longa usamljenoga u napadu, ali postoji veliki problem Irske u izgradnji. Nemaju igrača koji bi ušao u ovaj žuti prostor odnosno u međuprostor te preko kojega bi lakše povezivali napade te donekle povezali Longa.

Long je bio potpuno nepovezan pa na ovoj OPTA-inoj grafici ne vidimi pass linije prema njemu ni od njega odnosno on uopće nije sudjelovao u igre, forsirali su jedino duge lopte na njega.
Igra se vodila oko ofenzivnih bočnih i dva vezna igrača koja su odradila većinu oraganizacijskih dijelova u napdau. U prijevodu to znači ova dva vezna s kreirala napade odnosno potpomagala Bradyu i Hendricku da dođu na boku do prilika za ubačaj.

McCarthy je za veznoga igrača suviše isključen iz igre odnosno ove najtanje linije imaju samo prema njemu te je dao u organizacijskome dijelu jako mali doprinos.

Inače postoji zanimljiv podatak za Irsku i prvih 45 minuta, golman Randolph je naime imao najviše pokušaja dodavanja od svih Iraca, imao je 17.

Kod Belgije se mogu zamjetiti dva trokuta. 1) Vertonghen-WItsel-Hazard te 2) Witsel-Hazad-De Bruyne. Oni čine četverokut kroz koji ide većina napada odnosno po prirod slijeda toka lopte, preko Vertonghena se uključuje trokut Witsel-Hazad-De Bruyne. Ovakvo povezivanje krije i problem odnosno isključenost desne strane. U odnosnu na Italiju desna strana je malo zdravija  i igra ima kakav takav balans no i dalje se previše u organizaciji oslanjaju na lijevu stranu.

ZAKLJUČAK

Belgija je popravila dojam od Italije ponajprije zahvaljujući rezultatu. Igra krije i dalje mnoge probleme, jer oni uspostave određenu igru no nemaju mehanizam kako iskoristiti taj posjed. U utakmici su pokazali vrlo opasne ofenzivne prekidi iz kojih su imali par izglednih prilika.

Ova utakmica je pokazala još jednom da im je tranzicija strahovito jaka, imaju strahovito motorične igrače koji su u stanju u kratkom roku otvoriti se i na razrjeđenu obranu doći u izgledne prilike. Iz takve jedne akcije je pao i prvi gol gdje su pokazali odličnu motoriku, prezicnu pass igru i da imaju 1v1 moćne igrače u tranziciji. 

Nakon toga otvaranja bilo im je značajno lakše zabiti još golova, no veliki je problem dok nemaju rezultat i kada igrom moraju probiti obranu. Mehanizmi kroz koje bi došli u prilike nepostoje već se svodi na individualan talent da Hazard uzme loptu pa krene vezat duplim passom okomito prema golu ili De Bruyne kada ima trenutke inspiracije.

Ovom utakmicom su zasigurno dokazali kvalitetu koju posjeduju i zašto ih se gura među favorite prvenstva. No dokazali su opet individualnu, imaju veliki problem što ne uspjevaju pokazati tu individualnu kvalitetu uklopljenu u neki koncept koji ima glavu i rep. Kada krene knock out faza njihova individualna sposobnost i odlična tranzicija može dovest ih do kraja natjecanja, no kada budu prisiljeni nešto odigrati onda će se pronaći u problemima.

Piše: R.Ć.